Mentalno zdravlje 2. dio - Sabotiramo li sami sebe?
Živimo u vrlo užurbanom svijetu, okruženi smo s bezbroj različitih podražaja, istovremeno imamo više uloga – uloga prijatelja/prijateljice, zaposlenika, kolege, roditelja, brata/sestre, kći/sina itd.
Sve to podrazumijeva da u svojoj glavi vrtimo veliki broj misli svaki dan. Istraživanja pokazuju da osoba u glavi „odvrti“ 60.000 misli u danu. Pri čemu je 75 % tih misli negativnog karaktera, a 95 % su ponavljajuće/iste misli.
Većina tih misli je automatska i nismo ih svjesni. Također, često mislimo da su sve misli realne i točne te ih prihvaćamo kao istinite, ali kada malo bolje pogledamo i razmislimo to nije točno – nisu sve misli koje imamo točne i realne. Upravo iz tih razloga je potrebno znati/razumjeti koje su to negativne misli koje automatski pomislimo. Nažalost, postoji više vrsta negativnih misli...
Katastrofiziranje ili preuveličavanje
Katastrofiziranje znači da vjerujemo da će se najgori mogući scenarij dogoditi neovisno o okolnostima u situaciji.
Na primjer, Filip iznese prijedlog nadređenima za poboljšanje određenog procesa. Nadređeni odbiju taj prijedlog nakon čega Filip počinje postupno „vrtiti“ sljedeće misli – „Sigurno je prijedlog bio glup. ... Zašto sam davao ikakve prijedloge, sada će mi šef misliti da ima glupog zaposlenika. ... Još ću više griješiti zato jer sam zapravo nesposoban. ... Onda ću dobiti otkaz i kako ću se onda brinuti za obitelj?“
Možda vam na prvu ovo zvuči preuveličano, ali kada smo osobno u tom vrtlogu crnih misli, nekada je teško vidjeti realnost zato što smatramo da su misli u našim glavama realnost.
Personalizacija
Tendencija da sebi pripisujemo odgovornost ili krivnju za tuđa negativna ponašanja, komentare, misli ili ponašanja je također oblik negativnih misli – personalizacija.
Na primjer, kolegica ulazi u ured i vi ju pitate ako vam može pomoći pokazati određeni program na što ona ljutito odgovara da ne može. Možda bi si netko pomislio – „Sigurno sam ju ja uhvatila u krivom trenutku? … Ma sigurno je pitanje glupo i sada je ona ljuta? ... Možda sam ja kriva?“
Realnost je ta da je svaka osoba odgovorna za svoje ponašanje i misli, ne možemo kontrolirati što i kako će se druga osoba ponašati i misliti.
Crno-bijele misli
Kod crno – bijelih misli nema mjesta za treću opciju, odnosno nema sive zone. Ili je da ili ne ... ili bijelo ili crno ... ili desno ili lijevo ... ili je netko uspješan ili neuspješan. Nema mjesta za nove ili drugačije ideje.
Takvim načinom razmišljanja samo ograničavamo sebe – ne dajemo drugima osobama ili situacijama priliku, ali ni sebi.
Pretjerana generalizacija
Pretjerana generalizacija se može prepoznati kada na temelju jedne negativne situacije ili događaja zaključujemo sve ostalo ili predviđamo da će se isto sigurno ponoviti.
Na primjer, zaključujemo da nema smisla opet pitati kolegicu za pomoć zato što zadnji put nije izašla u susret.
Filtriranje
Također često znamo zanemarivati pozitivne stvari u danu i kategorički reći – „ovaj dan je bio katastrofa, ništa nije išlo kako treba, sve što sam mogla napraviti sam napravila krivo“. Ako malo bolje promislimo, bilo je ipak puno pozitivnih situacija u danu i nismo sve zeznuli. Usmjeravanje samo na negativno, zanemarujući pozitivno se zove filtriranje.
Nakon što smo prošli kroz većinu vrsta negativnih misli, zadatak koji vam može pomoći je praćenje misli i vođenje dnevnika u kojem ćete odgovoriti na pitanja:
- Koliko i koje negativne misli mogu prepoznati kod sebe?
- U kojim situacijama se najčešće javljaju?
- Kako se osjećam u tim situacijama?
