Mjesec mentalnog zdravlja - važnost osvješćivanja vlastitih misli
Važne teme, kao što su mentalno zdravlje, nije dovoljno obilježiti samo na jedan dan ili tijekom jednog mjeseca. Kako bismo podigli svijest i bili na putu prema željenim promjenama, o ovakvim temama trebamo razgovarati kontinuirano, a u društvu trebaju biti sveprisutne kako bi se izbjegla stigma ili tabuiziranje stanja koje nam je blisko svima.
Zato, povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja, koji se svake godine obilježava 10. listopada, odlučili smo pokrenuti serijal na temu mentalnog zdravlja te jednom tjedno približiti vam teme koje nam mogu pomoći i koristiti u svakodnevnom životu. Tijekom cijelog listopada, GRAWE zaposlenici su sudjelovali u prvim temama, a sada smo ih odlučili podijeliti i s vama.
P.S. Ne, nismo zaboravili da je listopad mjesec kojeg često zovemo ružičastim jer se tijekom njega tradicionalno podiže svijest o važnosti borbe protiv raka dojke te važnosti prevencije u ranom otkrivanju bolesti. Posvetiti ćemo se i toj temi. No, ako razmislite, mentalno zdravlje još je više u fokusu upravo u trenutcima kada su prisutna i neka druga oboljenja. Tako da je ova tema ujedno i tema koja se naslanja na temu o ružičastom mjesecu - iako, i dalje mislimo da svaki mjesec treba biti ružičast, ne samo listopad.
Što zapravo znači mentalno zdravlje?
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije mentalno zdravlje se opisuje kao „stanje u kojem osoba ostvaruje svoje sposobnosti, može se nositi sa svakodnevnim stresorima/stresom, raditi produktivno te doprinositi vlastitoj zajednici“.
Svi se suočavamo s nizom različitih stresnih situacija svaki dan, pri čemu će svatko drugačije reagirati te će ih različite situacije „izbaciti iz takta ili kolotečine“ – nema univerzalnog pravila.
Primjerice Marko upada u gužvu u gradu, ljuti se, razmišlja zašto svi moraju biti na cesti baš kada je on u žurbi, zašto sve mora biti protiv njega, kako mu niti jedno jutro ne može dobro krenuti, zašto su svi tako loši vozači itd. Kreće cijeli tornado negativnih misli i frustracija, ljutnja, agresivnost samo raste i nagomilava se.
Istovremeno, Ante u susjednom autu vidi gužvu, nezadovoljan je situacijom, razmišlja da bi mogao zakasniti, ali razmišlja da mu živciranje oko prometa i mase automobila koji su oko njega ne može pomoći – pažnja bi mu pala, agresivnije bi vozio i time bi povećao vjerojatnost da izazove sudar. On pali radio, pojačava pjesmu, pjeva i smiruje se. Ista situacija/okolnost, ali dva različita načina razmišljanja i pristupa.
Naravno, pogledi i pristupi se možda drugi dan zamijenjene za Marka i Antu, ali to ovisi o njima samima. Upravo zbog toga imamo pravilo – nije problem u tome što se dogodilo, već kako mi gledamo i razmišljamo o tome što se dogodilo.
Okolnosti ne možemo promijeniti, ali možemo raditi na tome kako gledamo na situaciju i što radimo u tom trenutku – a to ovisi o nama samima.
Možda vam se na prvu javi misao – „da da, lagano je to reći, ali u tom trenutku tko razmišlja o mislima, plus one se same javljaju – ne mogu ih ja kontrolirati“.
Istina je, ne razmišljamo o mislima prvo. Zapravo prvo primijetimo naše emocije – ljutnja, frustracija, strah, nelagoda; te naše fiziološke reakcije – glavobolje, brže disanje, brže otkucaje srca, probleme s probavom i slično.
Zbog toga dajemo sljedeći savjet:
Kada se nađete u situaciji u kojoj prepoznajete da vam se javljaju negativni osjećaji, da se u toj situaciji drugačije osjećate te da vam ti osjećaji nisu ugodni, glava vas počinje boljeti ili slično – zastanite i pitajte se: Koje misli JA sada vrtim u glavi? Koriste li mi te misli? Osjećam li se bolje ili gore dok razmišljam na taj način?
