Kako i zašto sam skupila nekoliko polica životnog osiguranja?
Sve je počelo jedne tople ljetne večeri u antičkoj Grčkoj…..;)...Ok, možda ne tak davno, ali ima već koja godina… ja mlada i perspektivna aktuarka pred stupanjem u bračnu zajednicu (svijet mi je pod nogama, živjet ću zauvijek i sve tome tako) u nekom lucidnom momentu pomislim kako bi svaku drugu, ok, dobro, svaku treću kavu mogla preskočiti i ugovoriti neku policu životnog. Tad sam već neko vrijeme radila u GRAWE-u pa me i to malo gurkalo, ono kao, radiš u osiguranju a nemaš policu, ha? Tako ti vjeruješ u svrhu i smisao svog posla, ha?….a i pravila sam se pametna, pa moram se brinuti za svoju starost, mirovinu, tko će ako ne ja (iskreno, u to vrijeme nisam vjerovala da ću IKAD biti starija od šta ja znam, 45 uvrh glave). I ajde, kakvo vrijeme takva i polica, G1 (klasično životno za jednu osobu) na 15 godina, koliko sam mislila da možemo izdvojiti (naravno i supruga sam uvalila) plus još malo „dazu“…
Par godina nakon toga obitelj nam se povećala za +1 i otvorili su se neki novi oblici radosti i brige. Između dva hranjenja i zamjene pelena u još jednom svijetlom momentu skužim da ta štruca ima u par mjeseci duplo više kila i dobrih 10 cm više, raste ko gljiva, brzo će to škole završiti, upisivati faks i što ćemo onda…. Možda bi bio red da za potomka isto stavim nešto na stranu. Sad tak više ne trebam ni šminku, ni kavu, ni odjeću, na frizuru ni ne stignem (ko me ne voli kakva jesam, ne mora me gledati…) pa ima i za jednu policu dječjeg osiguranja (GRAWE Kids). E, tu sam uhvatila odgovorno roditeljstvo za rogove…. Potomak broj 2 je dobio svoju policu dječjeg osiguranja (kids) po inerciji, kak ćemo jednom, a ne drugom….
Eto, tako smo sve zbrinuli i riješili, sad smo mirni valjda….ali vrag ne spava, život je divan i težak, sretan i tužan pa smo ubrzo na žalost iz prvog reda pratili šogoricu s jednogodišnjim djetetom i friškim kreditom u švicarcima kako postaje samohrana majka….iako si mlad i zdrav takvo iskustvo te natjera na razmišljanje. Što bi mojima ostalo da se to dogodi? Onaj jado od klasične police (G1) im nije ni za godinu dana režija… kakav bi to život bio? Imamo kredit, djeca su mala, nikad ne znaš….od skupljanja u banci nema koristi, koliko skupim, toliko imam…al čuj, ima GRAWE policu za teške bolesti…hm…možda to nije loša ideja, ono, trajanje koliko ide, samo da se skupi dobra svota (nadam se da uprava ovo ne čita), malo pretumbavanje po mjesečnim izdacima (bit će možda i kakva povišica u budućnosti ;) ) i evo ih! I opet sam i supruga uvalila. No, sad bude valjda ok….
I bilo je… još smo se par puta okrenuli oko Sunca i zove me kolegica da mi police ističu…Halo?! Na koju foru, pa na 15 godina su?!?! Pa da…debelo smo u 2000-tima ;) Srećom, taj novac mi sad ne treba pa haj'mo s njim u jednokratnu. A premiju koju sam i tak plaćala i već sam navikla da nemam te pare?... pa nećemo to sad u kave i frizuru pretvoriti?! Već imam neko iskustvo, životna mudrost se taloži pomalo (ta 45-ta je opasno blizu), ziherica je prikopčana, mogu možda probati nešto novo i divlje, fondove na primjer…ha? Rečeno, učinjeno…no, sad je valjda to to….skupio se neki portfelj, može se mirnije spavati.
Dobro, nakon svega se pitate sigurno, čemu sve to? Onaj potomak prvi, mala štruca, danas sprema maturu, brije o faksu „in a galaxy far, far away“ pa će ona K polica sasvim fino sjesti ako se otisnemo u tu pustolovinu. A i taj pogled kad je čuo da smo o takvim stvarima razmišljali prije njegove ere je neprocjenjiv, 18-godišnjak nije mogao zatomiti „respect“, pa ko to može platit….
Prebacila sam sad već onu 45-tu ali mi je statistika naklonjena pa imam još nešto dana pred sobom, mogu i dalje ko hrčak skupljati premiju i baciti povremeno ponosno pogled na do sad skupljeno, a kad budem mlada i zdrava penzionerka pitajte me jesam li podebljala mirovinu ili samo otišla na krstarenje….
Valentina Car, voditeljica odjela za aktuarske poslove u GRAWE Hrvatska d.d.
