Go to Home Go to search Go to navigation Sadržaj
22. listopada 2025 ― Vrijeme čitanja 3 min.

Kad šutnja postane navika: zdravlje i tiha snaga

Postoji snaga koja se ne vidi. Snaga onih koji nose osmijeh i kad ih boli, koji kažu „dobro sam“ i kad nisu, koji u tišini brinu za sve - osim za sebe. Ta snaga ima svoje lice, a ono je često žensko. Ima, naravno, i muško lice, samo drukčije šuti.

Tiha snaga žena

Žene su desetljećima odgajane da budu stupovi - obitelji, posla, zajednice. I upravo zato mnoge i danas tiho podnose umor, bol, sumnje, simptome koji ne prolaze. Zato što ne žele opterećivati druge. Zato što misle da je “samo stres”. Zato što vjeruju da će “proći samo od sebe”.

Ali tijelo ne šuti, tijelo pamti. Ono što ne izgovorimo često pronađe svoj put kroz nesanicu, glavobolju, pritisak u prsima, gubitak energije, anksioznost. I dok brinemo o svima, zaboravljamo da briga o sebi nije slabost, nego preduvjet da možemo brinuti o drugima.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, čak 60 % žena u Europi ne obavlja redovite preventivne preglede. U Hrvatskoj, više od 50 % žena priznaje da je barem jednom odgodilo pregled zbog “nedostatka vremena” ili “straha od nalaza”. Šutnja o zdravlju, jednako kao i o emocijama, često ima vrlo visoku cijenu.

 

Kada je pravo vrijeme za pregled?

Muškarci - šutnja kao oblik preživljavanja

S druge strane, muškarci šute na drugačiji način. Oni o boli ne govore - oni je “izdrže”. O stresu ne pričaju - oni ga “riješe”. O strahu ne raspravljaju - oni ga potisnu.

Ali cijena te šutnje jednako je visoka. Muškarci u Hrvatskoj u prosjeku žive 6 godina kraće od žena, upravo zbog rjeđih preventivnih pregleda i kasnijeg javljanja liječniku. Istodobno, više od 70 % muškaraca nikada nije razgovaralo s liječnikom o mentalnom zdravlju, iako su samoubojstva kod muškaraca tri puta češća.

Ta šutnja ne znači snagu. Ona znači usamljenost, izolaciju i često - prerani kraj.

Zašto moramo naučiti govoriti o onome što nas boli

Zdravlje nije samo odsutnost bolesti. Zdravlje je i sposobnost da otvoreno govorimo o tome što nas muči, da tražimo pomoć bez srama, da naučimo prepoznati granicu između izdržavanja i životarenja. Govorenje nije slabost. To je čin hrabrosti - i prema sebi, i prema drugima. Kad progovorimo o boli, dajemo drugima dozvolu da učine isto. Kad kažemo “nije mi dobro”, rušimo mit da moramo biti savršeni. Kad pitamo za pomoć, otvaramo vrata rješenju.

Naše društvo treba naučiti da briga o zdravlju, fizičkom i emocionalnom, nije privatna tema, nego najvažnija društvena tema. Jer ono što prešutimo danas, sutra može postati problem koji se više ne može riješiti razgovorom.

Kako početi

  1. Razgovaraj.
    Ako nešto osjećaš, fizički ili emocionalno, reci - bliskoj osobi, liječniku, terapeutu. Šutnja liječi samo druge, nikada tebe.
  2. Provjeri.
    Ako osjećaš promjene u tijelu, umoru ili spavanju, ne čekaj da prođe. Zakazati pregled nije slabost, nego odgovornost. Dodatno zdravstveno osiguranje može biti alat koji ti omogućuje da to učiniš bez čekanja i izgovora.
  3. Pitaj druge kako su - i stvarno slušaj.
    U svijetu buke i brzine, jedan iskren razgovor može biti početak nečijeg ozdravljenja.
Razgovor može izliječiti.

Tihi saveznici

U GRAWE-u vjerujemo da zdravlje nije samo broj nalaza ili polica - nego i osjećaj sigurnosti, podrške i povjerenja. Zato stalno govorimo o prevenciji, o pregledima, o razgovoru jer to nije samo marketing, to je misija: da šutnja više ne bude navika. Briga o sebi počinje kad prestanemo šutjeti. A briga o drugima počinje kad ih počnemo stvarno slušati. 


Vrijeme je da razgovor o zdravlju postane najvažniji razgovor u društvu.

15. listopada 2025 ― Vrijeme čitanja 3 min.
Vrijeme koje nikad nećemo imati - i kako ga ipak pronaći

Kažu da svi imamo isti broj sati u danu – dvadeset i četiri. Ali tko god to rekao, sigurno nije imao otvoren inbox, djecu, račune, roditelje i tisuću nepročitanih poruka na WhatsAppu. Vrijeme je danas valuta koja se ne može kupiti, a ipak je svakodnevno trošimo kao da ga imamo beskonačno. I najčešće ga ne trošimo na ono što stvarno želimo, nego na ono što nas sustiže.

Više